Upomoć! On je Petar Pan!
Prvih nekoliko mjeseci (godina?) žene su na sve mane svojih muškaraca u stanju gledati sa simpatijama. Ma, vidi ti samo kako je on u stanju satima odmarati uz puzzle, lijepiti makete brodova... Zar nije upravo dražesno što se on, u situacijama kad mu je teško i kad ima nerješiv problem, laća gitare pa nabija po žicama cijeli dan? I nije li užasno seksi kad spas od svakodnevice traži šutke mijenjajući programe i tako po cijeli dan? A to što ga do euforije mogu razveseliti maštanja o tome kako će jednom kupiti svoj veliki jedrenjak i oploviti svijet, iako u svojim 30-tima vozi mamin auto? Sve bi to još bilo u granicama normalnog, svi sitni guštevi poput nabrojanih, ma kvragu i te puzzle, samo da On nije takav - stalno. Sindrom Petra Pana, odnosno produljene (pa dokad?!) mladosti i podsvjesnog odbijanja suočavanja sa životnim nedaćama, pojava je koja među mužjacima diljem Europe bilježi uzlazni trend. Primarno se očituje u poteškoćama odvajanja od roditelja, odnosno u problemima pri stvaranju svoje zajednice izvan obiteljskog doma. Naravno da smo u toj ‘discplini’ pri samom europskom vrhu. Trend produženog života s roditeljima u Hrvatskoj jednim dijelom sigurno jest posljedica nezaposlenosti i otežane mogućnosti da se mlado stvorenje dokopa vlastitih stambenih kvadrata. No, jednako je tako činjenica da se mladi ljudi više i ne srame naglas priznati da se ne žele odreći svih prednosti roditeljskog doma. OK, hrvatsko društvo pa makar i lažno tradicionalno, drži do obitelji, kao takve. Također, roditelji teško zaboravljaju koliko se njima samima bilo teško ‘skućiti’ pa onda svojoj dječici toleriraju da ih crpe do mile volje. No, čak i kad nisu financijske prilike upitne, stvar je ista. I najotužnije je što rješenja, zapravo, nema. Komocija kojoj su izloženi prvih 30 ili 40 godina svog života postaje dijelom njihova karaktera. Taman i odselili se od mame i tate, ti ljudi i dalje, podsvjesno ostaju nesposobni za samostalan život. Kad se suoče s problemima, povlače se u sebe, ili pribjegavaju metodi bijega u svoje svijet. Užasno loša pretpostavka za bilo kakvo zajedništvo, osim ako žena ne traži nekoga kome će cijeli život biti majka. Utješno je jedino to što Petar Panovi zapravo niti mogu, niti se trude sakriti svoju ćud. Pa, stoga, prije nego što ga pogladite po slatkoj glavici razmislite dvaput.
