- Onaj pravi - Jasna Nanut
- Zacrvenite jesen
- Na bazene po vitku liniju
- Počinje škola
- Feminizirani 'muškarci' odlaze u povijest
- Upomoć! On je Petar Pan!
- HRVATSKI SABOR - kao radno mijesto iz snova
- Štiklec - Potres iselio petinu Purgera!
Onaj pravi - Jasna Nanut
Zakaj volim Zagreb?
Naša veza traje prek' 30 godina. Imala je silne uspone i padove. Preživjela je i dobra i loša vremena, i sad je vrlo stabilna. Obično je tijekom kolovoza totalno romantična, jer Zagreb je tada bajkovito prazan, tih i miran.
Dugo vremena nismo mogli ni skupa, ni odvojeno. Ja sam živjela na relaciji New York-London-Berlin-Tokio, a svaki put kad bih sletjela na naš skromni aerodrom, kao da me netko lupio mokrom čarapom po glavi. Ipak, tjedan dana u tuđini i počeo bi mi faliti, jedva bih čekala da mu se vratim.
I sad kad moram reći „zakaj“, nemrem se sjetit' nijednog argumenta.
U svim normalnim gradovima, na svakom koraku mogu si kupiti nešto za pojest' s nogu, što neće spadati u rod lisnatih tijesta, sendviča, bureka ili pizza. Zagreb ima samo par punktova gdje se nudi juha koju mogu piti putem, zeljanica koja ima više file nego tijesta i slične bar prividno lagane stvari, i onda mi juhe diktiraju kretanja.
- Di ćemo se nać?
- Ajmo u Kavkazu, tam je blizu Daily Fresh...
Nema ovdje više ciklusa ranog Polanskog ili Fassbindera, kao kad sam bila klinka, osim eventualno u „kinima“ koja zaobilazim u širokom luku, jer s godinama i guza i kičma postaju preosjetljive. Zagreb nije dovoljno dobar za Madonnu, Cirque du Soleil...
A tek promet u Zagrebu! Taj bi mogao stati uz bok onome na Manhattanu! Zagrebačke su cijene identične berlinskima, taxi je skup kao u Cannesu, noćni život nedefiniran i nimalo inspirirajuć...
I zakaj onda volim Zagreb? Kaj vam moram crtat?! To vam je k'o s frajerima... Znam da je težak, da možda nije najbolji za mene, nema baš ni para, niti me itko može iznervirat' kao on, ali eto... Ne mogu bez njega, jer za mene on je onaj pravi.